Nedavno je na svjetlo dana izašao novi model pod supervizijom velikog Tinkera Hatfielda, a na koji je osobno ponosan. Da, da, to je veličanstveni BB Adapt.

„Arhitekt“ kako među sobom Tinkera Hatfielda nazivaju ljubitelji tenisica, za svojeg je angažmana u kompaniji Nike (od. 1981. god) osmislio impozantan broj kultnih modela. Započelo je s Air Max One pa čitavim nizom modela koje su proslavili sportaši koji su ih nosili – Air Trainer SC (Bo Jackson) ili Air Tech Challenge 2 (Andre Agassi).

Naravno, najpoznatija linija je Air Jordan. Dizajnirao je modele od izdanja 3 do 15 i zatim još 20 i 23 s nezamjenjivom siluetom velikog Jordana. Nepotrebno je naglašavati da je svaki model zasluženo dobio i svoju bazu obožavatelja. Od tada je Hatfield dogurao do mjesta zamjenika predsjednika kompanije, zadužen za vođenje odjela koji okuplja 700 dizajnera. Iako se njegova figura zasluženo pomakla na hijerarhijskoj ljestvici kompanije u smjeru vođenja i nadgledanja rada drugih dizajnera, svi navedeni modeli koje je u svom dizajnerskom vijeku napravio, mogu se kupiti i dan danas.
Dakle on nije više prisutan u svakom djelu procesa nastajanja novih modela, ali je zadužen za nadgledanje istih. Baš je nedavno na svjetlo dana izašao novi model pod njegovom supervizijom, a na koji je osobno ponosan. Da, da, to je veličanstveni BB Adapt.


Uvod u ovu priču je jedan od modela iz 2016. god, HyperAdapt 1.0, prvi model tenisica koje su se same vezivale. Upravo je ovaj feature bio glavni hit tenisica koje smo čeznutljivo gledali u Povratku u budućnost II, prije više od 30 godina. Na žalost, navedeni model, s cijenom od $720, ne odveć atraktivnog izgleda, bio je više dokaz da je tenisicu koja se sama veže tehnički moguće napraviti. Spomenuti model bio je izvrstan predložak za poboljšanje i izradu modela koji će biti atraktivniji, a prije svega funkcionalan. Tako je nastao BB Adapt model, košarkaška tenisica koja primjenjuje Fit Adapt sustav. Radi se o inženjerskom izazovu, u prepoznatljivom Nike pakiranju, kojem je cilj poboljšanje stabilnosti i produljenje karijere sportaša. Ovo je prvi ozbiljan korak prema integriranom eko sustavu pametne obuće koja ima bežično napajanje, pamti vaše osobne postavke i čak analizira vašu sportsku učinkovitost.

Nike MAG iz filma Back to the Future

Od samog početka, HyperAdapt 1.0, bio je „pokusni kunić“. U ovom ste modelu, naravno, mogli trčati, ali ne maratonske dionice. Mogli ste vježbati u njima, ali sigurno su bile teže od vaših drugih tenisica, a da se ne ponavljamo, bile su barem 3 puta skuplje. Naravno, Nike nije potrošio tolike godine u kreiranju tenisice koja se sama veže tek da bi predstavio model koji je prosječno dobar u mnogim aspektima, ali ni u jednom savršen. Kako bi došli do željenog ishoda, odabrali su sport u kojem stopala i noge najviše stradavaju. Od svih sportova, čini se da u košarci noge prolaze nečuvenu torturu, zahvaljujući činjenici da izuzetno visoki i jaki ljudi rade skokove i doskoke stotinama puta kroz utakmicu. Upravo su zato i ozljede vrhunskih košarkaša izuzetno učestale. Čak i bez toga, košarka je jednostavno sport za koji nije dovoljan jedan par tenisica. Dobar model košarkaških tenisica mora podržavati brze bočne pokrete, mora osigurati dobro trenje kako ne bi došlo do proklizavanja kod sprinta, mora dobro prijanjati stopalu koje će tijekom utakmice oteći i povećati se za otprilike pola broja, a uz sve navedeno, mora zadržati nogu na mjestu kako bi se izbjeglo trenje stopala, a time i žuljevi.
Poznato je da je Nike kreirao hvaljene i bezvremenske modele, pa čak i brandove za najveće sportske ikone (Jordan, Bryant, i James kao i za buduće članove Hall of fame-a, Kevina Duranta i Kyrie Irvinga). To znači da kompanija ima mnogo dizajnera s velikim iskustvom – dizajneri kao što su Eric Avar, koji je odgovoran za većinu Kobe-ovih modela, i Ross Klein, viši direktor dizajna u odjelu Nike’s Innovation.

Nakon modela HyperAdapt 1.0, Avar i Klein započeli su s radom na modelu Adapt BB s ciljem da projekt završe u tri godine. Znali su da motor ugrađen u potplatu treba pričvrstiti uz sustav za vezanje, ali kako će sustav za vezanje raditi? Kako će motor u potplatu izdržati udar od 110kg doskoka sportaša? Koje materijale upotrijebiti? Na sva pitanja odgovor će dobiti eksperimentiranjem! I to su i učinili. Kroz 52 različita istraživanja, uključujući iscrpno ispitivanje trošenja, tim je isprobavao različite materijale za vezanje kako bi našli onog s potrebnim karakteristikama. Rješenje je bilo u tzv. dvozonskom sustavu: kada se pritisne dugme na potplatu tenisice ili na Adapt aplikaciji (više o tome kasnije), tanka pletena linija nalik na materijal koji se koristi za padobransko uže stegne se na gornjem djelu stopala i području oko gležnja (bez obzira na uvriježena mišljenja, malo je dokaza koji upućuju na to da visoke tenisice pružaju veću sigurnost od ozljede gležnja nego poluvisoki ili niski modeli tenisica koje sve češće viđamo na NBA terenima). Udobnost tenisice samo je jedna karakteristika. Ono što navedeni materijal nalik padobranskom užetu zapravo radi je to da povezuje unutarnji sloj materijala koji je do sada Nike koristio samo za kopačke tako da je Adapt BB prvi model košarkaških tenisica u kojima se ovaj materijal upotrebljava. Materijal nazivaju Quadfit, a radi se o tekstilu ispletenom u mrežu, nalik na preklapanje dijamanata, a osobitost je što tako nastaju četiri umjesto dvije osi, a navedena mreža čini potporanj pri horizontalnim silama koje nastaju kod nagle promjene smjera. (Vidljivi gornji dio cipele je sloj Flyknita nalik na čarapu – materijal koji se koristi u mnogim Nike tenisicama za trčanje i košarku – rastegnut preko Quadfit mreže.) Unatoč navedenom, ovi materijali nemaju osobitu funkciju ukoliko nisu adekvatno prilagođeni stopalu. Dok su dizajneri i znanstvenici birali i isprobavali materijale, tim od 50 inženjera bavio se pronalaženjem rješenja koje su pronašli u malenom, neuništivom modelu bluetooth-a, veličine polovice igrače karte. Naravno, svaka tenisica koju je do sada Nike dizajnirao i izradio jest prvo – tenisica. Međutim, Adapt BB nije samo tenisica već i komunikacijski uređaj čiji mozak, prema riječima visokog direktora inženjeringa, Jordana Ricea, ima karakteristike „negdje između luksuznog Fitbit-a i Apple Watch-a“. Upravo je želja za izradom ovakvog sustava bila dovoljna da se Rice vrati u Nike nakon 22-mjesečnog odmora u startupu u Bostonu.

U tim je doveo i kolegicu Narissu Chang kao glavnog inženjera strojarstva na projektu. Tri godine bilo im je dovoljno da utvrde kako uzeti motor za vezanje iz HyperAdapt 1.0 i učiniti ga manjim, lakšim, jačim i – što je najvažnije – jednostavnijim za izradu. Iako je kod modela HyperAdapt 1.0 sustav samostalnog vezanja bio već dobro razrađen, proces izrade bio je vrlo kompliciran. Navedeni model nije se izrađivao u Nike tvornicama za izradu obuće, kao kod svih drugih modela, već u tvornici elektronike gdje se izrađivao motor za vezanje. Drugim riječima, Nike je morao obučiti radnike u tvornicama elektronike kako izraditi tenisicu. Zbog troškova spomenutog procesa, masovna proizvodnja bila je vrlo skupa, pa je Rice sa svojim timom krenuo u postupak pojednostavljivanja logistike izrade.
Rezultat je nešto što ostaje nevidljivo za vlasnika tenisice. Ispod unutarnjeg djela potplata i uvučenog udubljenja u šupljini nalazi se kućište od 40 do 50 milimetara u kojem se jednostavno krije magija! Radi se o žiroskopu s tri osi i odgovarajućem mjeraču ubrzanja, kapacitivnom bakrenom sloju za registriranje sile stopala, bluetooth senzoru, bateriji od 505 mAh koja može trajati između 10 i 20 dana i napuniti se bežično (samo stavite tenisice na priključenu kompatibilnu maticu za punjenje i bit će spremne za tri sata) i naravno, motor. U ovom slučaju, motor koji ima snagu od 240 newton-metara – dovoljno da podigne težinu od 15kg, i više je nego dovoljno da zategne tenisicu. Sve u svemu, to je manje od 50 g sadržaja kućišta što je dovoljno lagano da Adapt BB zadrži u zadovoljavajućem rasponu težine. Za bolji prikaz, veličina tenisice broja 43 ima težinu od pola kilograma tako da je lakša i od nekih LeBron modela. Motor za vezanje je potpuno zabrtvljen kako bi bio vodootporan i otporan na prašinu, što je nužno za bilo koji osjetljivi instrument izložen svlačionicama ili čarapama natopljenim znojem. (Također je nužno za jednostavnu montažu jer kada motor za vezanje stigne u tvornicu obuće, sve što radnici trebaju napraviti je navoj padobranskog užeta provući kroz udubljeni kalem i smjestiti ga u predviđeno ležište za stopalo). Nakon izrade, proizvod je podvrgnut testiranjima u kojima su roboti zapravo simulirali LeBrona kako skače po njemu desetke tisuća puta. “Naš cilj”, kaže Narissa Chang, “je osigurati da naš uređaj nadmaši život tenisice jer tada znamo da je još uvijek u stanju raditi čak i u najtežim uvjetima.” Način na koji uređaj radi danas, može se neznatno razlikovati od načina na koji će raditi u budućnosti. Naposljetku, ako želite čvrsto stegnuti cipele, ne trebate bluetooth ili senzore pokreta inercije koji će vam reći kako je tenisica usmjerena i kreće li se u prostoru. Air Mags tenisice Martyja McFlyja u Povratku u budućnost II možda su izgledale kao budućnost, ali nisu imale mogućnost ažuriranja ugrađenih programa. Na našu sreću, mogućnost nadogradnje postojećih programa je dio Adapt BB – pa čak i ako se ne koristi sve odmah, poanta je da se može.


Iako tvrtka nije objavila nikakve službene dogovore, prošle je godine okupila desetak najperspektivnijih mladih zvijezda NBA-a i WNBA-e, uključujući i igrača Celticsa Jaysona Tatuma i pretpostavljenog Rookieja godine Luku Dončića, za igru u Adaptu BB. Ono što je bilo planirano kao 45-minutna trka, preraslo je u dva i pol sata igre jer igrači jednostavno nisu htjeli skinuti tenisice.
“To definitivno neće biti statički proizvod”, kaže Mike McCabe, potpredsjednik tvrtke Nike za digitalne proizvode. “U narednim mjesecima želimo izbaciti na tržište modele s dodatnim karakteristikama.“ Adapt nije samo kategorija tenisica. “Ono zbog čega smo stvarno uzbuđeni je činjenica da imamo ovu komunikacijsku mrežu”, nastavlja McCabe. “Između cipela i telefona ili između cipela i odjeće, gdje imate tu mogućnost da informacije teku neprimjetno i dinamično oko tog ekosustava.”
Zamislite, na primjer, da vaše tenisice primjećuju da je vaše hodanje nepravilno. Možda vas nešto boli, možda ste bolesni. Bez obzira na to, tenisica prenosi tu informaciju na vašu aplikaciju ili na vaš sat, a možete je prilagoditi prema potrebi.
Niste trkač? Možda koristite aplikaciju Nike Training Club kod vježbanja za korekciju tjelesne težine ili intervalni trening visokog intenziteta. Uz kompatibilnu tenisicu i aplikaciju koja može pratiti što rade vaša stopala, možete dobiti ispravke plana vježbanja u trenutku.
Da bismo bili skroz pošteni, pomoću nožnog podupirača koji ste pričvrstili na cipelu ili nekih pratećih monitora otkucaja srca, već možete prikupljati podatke o trčanju. No, prema McCabeu, postojeće metode su procjene, ekstrapolacije. Mozak Adapt Fita dobiva ga ravno iz izvora – unutrašnjosti same tenisice.
Postoje i drugi razlozi za primjenu, čak i ako niste skloni pretjeranim tjelesnim aktivnostima. Tinker Hatfield vidi Adapt Fit kao otvaranje svijeta tenisica za osobe s invaliditetom. “Ljudi nemaju spretnost u svojim rukama iz različitih razloga”, kaže on, navodeći dob, ozljede i posebne potrebe. “Ali ova se tehnologija može naknadno ugraditi u starije proizvode, druge dizajne. To znači da će ljudi dobiti tu tehnologiju čak i ako nisu košarkaši visokih performansi – pa čak i ako zapravo ne bi sami mogli zavezati svoje tenisice”. A kad se to dogodi, možda se osjećaju kao De’Aaron Fox, playmaker za Sacramento Kingse (i Dragon Ball Z superfan) koji je bio među mladim zvijezdama koje su pozvali na predstavljanje modela Adapt BB. Kad je prvi put stavio tenisice, snimateljska ga je ekipa promatrala, a kad je dotaknuo gumb na aplikaciji Adapt i kad je tenisica sjela na svoje mjesto, odgovor 21-godišnjaka bio je: “Oh, s___!” viknuo je s osmijehom, ustao i pogledao dolje u svoje noge. “Previše radite. Ovo je ludo.”
Previše luda za Foxa? To je način na koji to Nike voli.