Prvi online leakovi novih modela. Advanced reviewovi. Službena brend marketinška kampanja. Unboxing. Miris novog para. Obuvanje. Sve kojima je jasno o čemu pišem od srca pozdravljam: “Bok, zovem se Hrvoje i ja sam sneakerhead”! ;D

Teško je reći kad i gdje je to sve točno počelo za mene, ali znam da je svakako bilo nekoliko ključnih momenata u tom procesu. Ipak, prije nego što vas uvučem u tu priču – evo jedne digresije zamaskirane u savjet. Naime, nedavno sam pročitao solidan intervju kolege sneakerheada čiji ormari, police, prtljažnici, spremišta itd. više ne mogu podnositi njegovu odmaklu fazu ovisnosti pa je odlučio preusmjeriti energiju na baby modele tenisica jer zauzimaju manje mjesta, a i ekonomičnije je. Eto, možda nekom ovo pomogne.

A sad, moj prvi pravi kontakt s košarkom koji je “kriv” za sve ostalo: 3. travnja 1986. i to – u Budimpešti! Mama i tata su kao veliki fanovi Cibone odlučili odvesti mene (kao šestgodišnjaka) na europsko finale protiv Žalgirisa. Ne sjećam se previše stvari, osim slavlja i veselja, ali tad je priča definitivno krenula.

Trebalo je proći još par godine da me košarka “zakuca” do kraja, a do tog je došlo 1992. kad sam gledao finale košarkaškog turnira olimpijskih igara u Barceloni i onda još, za svaki slučaj, NBA finale zapadne konferencije 1993. godine.

Sve ovo me navuklo na treniranje i igranje, a ubrzo sam počeo nabavljati sva moguća izdanja legendarnih časopisa Košarka, SLAM-a, gledati MTV Rock N’ Jock itd. Drugim riječima, počeo sam upijati košarku kao kulturu i vrlo brzo su mi u središe toga došle – tenisice.

Prvi parovi su bili možda malo “ispod radara” – Air Bound i Air Raid – ali vrlo brzo nekim čudom dogurao sam do svog prvog signature ulova – Air Jordan X! Iako sam u početku tenisice kupovao iz potrebe, dakle zbog treniranja i igranja, nekako bih povremeno uvijek našao par kojeg bi bilo šteta ne uzeti (zvuči li ovo nekom poznato? XD). Tako sam vrijedno počeo prikupljati: Air Max Uptempo, Air Zoom Flight Five, a bilo je tu Reebok Pumpa, nešto adidasa i nekih ne-košarkaških modela.

I baš kad se moja obitelj ponadala da je ovo “faza koja će proći”, otišao sam u SAD dovršiti svoje srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje, a kolekcija je dalje rasla: Air Bakin, Air Jordan Team, Air Hawk Flight, Zoom GP, AJ 11 i 12, dosta And1 modela …

Na neko vrijeme sam se onda čak primirio, ali ljubav uvijek pronađe put – zar ne? Igranje košarke u bilo kakvom obliku postajalo je, nažalost, sve rjeđe pa sam valjda taj gubitak morao nadoknaditi dobicima u mojoj kolekciji. Otišao sam i korak dalje pa sam čak pokrenuo i kolekciju s košarkaškim knjigama i to posebno onim o tenisicama.

Sad, nakon svega, što bi bilo dobro dodati? Pa, u današnje vrijeme me silno veseli koliko odličnih novih modela neprestano izlazi, a o predobrim retro izdanjima, hibridima, kolaboracijama i personalizacijama neću niti pričati. Veseli me i što ima jako puno informacija koje mi pomažu educirati se i donijeti pravu odluku kod odabira novog para (a isto pokušavamo ponuditi i mi tebi, dragi čitatelju, s našim sadržajem; op.a.).

Koji su moji ključni čimbenici kod odlučivanja koji dodatak kolekciji je sljedeći? Prva mi je priča jer danas gotovo sve tenisice ionako zadovoljavaju neki standard udobnosti i funkcionalnosti. Pod tom pričom mislim na to koja je poruka tenisice, koje se asocijacije vežu uz nju, u kojim legendarnim utakmicama ili reklamama su nošene… Zatim, zovite me staromodnim, ali košarkaška tenisica bi po meni trebala biti visoka pa mi to zna biti dosta bitan, ali ne i presudan, faktor kod odabira. Dalje, kako nisam muzejski kolekcionar koji tenisice sprema na police, nego ih volim nositi, bitna mi je i overall izdržljivost ili kvaliteta izrade. E sad, niti jedna tenisica nije vječna pa mi je i jako bitno imati dobrog postolara koji svakoj tenisici može vratiti sjaj ili produžiti život.

Kako sam počeo sa savjetom, probat ću dati još jedan i na kraju, a povezan je s ovom temom izdržljivosti. Dakle, ja stvarno nemam srca bacati tenisice nakon što postane možda i opasno dalje ih nositi pa se onda krenem malo “igrati” s njima i dođem do ovakvih rezultata:

Video procesa:

Još jedan primjer:

Evo, mislim da je ovo dosta od mene zasad (iako bih o ovoj temi mogao do beskonačnosti XD).